25.05.2023.
Korak po korak zajedno
Sakupili smo se rano ujutro oko trinaest i trideset kod mene doma nas nekolicina, kako bi barem prisustvom podržali hodnju predsjednice udruge za bolesti štitnjaše od Zagreba do Petrinje. Plan je bio susresti se s njom i njenom ekipom u Lekeniku. Računajući da smo mi ipak na motorima, a oni pješice, htjeli smo u Lekenik doći prije njih i mtamo ih sačekati. Ili su oni prebrzo hjodali, ili se mi presporo vozili, tako da su dočekali oni nas. Bilo je to kratko ugodno druženje s ljudima koji pokušavaju nešto promijeniti. U savkom slučaju, oni su morali krenuti dalje, a mi smo se dogovorili da svratimo u restoran "Mlinski kamen" kod Petrinje na klopu. Dočekao nas je prekrasan ambijent restorana, Kupe i dobre klope. Da ne bi bilo sve ideano počela je padati kiša, ali na svu sreću brzo je prestala. Vrijeme je brzo prošlo u ugodnom, nažalost u zadnje vrijeme rijetkom klupskom druženju. Kasnije sam saznao da su hodači, svaka im čast, skupili oko 3000 eura za pomoć laboratoriju u Petrinji.
|
|
|
Kamikaza
09.07.2023.
Vikend vožnja po Zagorju
Krenusmo negdje oko 13 sati Aleksandar i ja prema Brezovici do mehaničara raspitari se kad će imati malo vremena za naše mašine. Nakon dogovora odlučismo se provozati po Zagorju. Usput smo u Zaboku pokupili Virageca i odmah ga postavili za vođu puta po Zagorju.To se pokazalo kao jako dobar izbor, jer čovjek zna cestice koje ja nikad na bih pogodio. Naravno da nisam zapamtio mjesta kroz koja smo prolazili, ali bilo nas je i u Velikom Taboru i na Sljemenu (Puntjarka), gdje su se neki (moja malenkost) najeli graha i štrudle od jabuka. Jako lijepo provedeno popodne i odvoženih dvjestotinjak km.
|
|
 |
Kamikaza
23.07.2023.
Posjet Pegazovom grobu
Nedelja, nešto prije 10 sati Žorž se dovezao do mene, pa smo krenuli do Virageca. Naravno, najprije na pumpu po gorivo, pa autoputom do Zaboka. Izlaz za industrijsku zonu Zaprešića bio je zatvoren zbog radova, pa smo išli kroz grad do Pojatnog, gdje smo izašli na staru cestu za Zabok. Kratka stanka kod Virageca, pa na put do groblja Lovrečan. Posjet posljednjem počivalištu našeg Pegaza postao je već tradicionalan. Prošlo je 11 godina kako ga nema među nama. U međuvremenu VOC se promijenio, većina ljudi ga nije upoznala. Oni koji su ga znali znaju i kakva je ljudina bio, koliko god je bedast bio... Nakon toga smo pod vodstvom našeg "Virageca" obišli lijepi dio Zagorja, da bi na kraju završili kod "Žorža" u Krapinskim toplicama. Predobar dan!
|
|
 |
Kamikaza
